BLOGERI SE IGRAJU

 Kada sam počela da pišem blog sama sebi sam obećala da neću igrati nikakve igrice ali iskušenje je bilo preveliko. I kako odbiti kad vas neko ljubazno pozove.

Sanja 9 sa bloga Ultimativni sastojak mi je poslala zahtjev za igricu. Cilj je odgovoriti na jedanaest pitanja, zatim odabrati 11 blogova sa manje od 200 čitalaca i njima postaviti drugih 11 pitanja.

Moram priznati da sam se uplašila kad sam vidjela šta mi je zadatak, izgledalo mi je kao neki obiman seminarski rad.

Najteže mi se čini, naći 11 blogova, pa neka se neko ne ljuti ako dobije više zahtjeva (od mene i od još nekog).

 Da odgovorim na pitanja.

1. Da li učestvujete u humanitarnim akcijama i kojim?

Sa velikim stidom moram priznati da to slabo radim. Oko Nove Godine kupujem slatkiše za djecu bez roditeljskog staranja, odjeću iz koje smo izrasli, djeca i ja, damo nekome na korištenje.

2. Da li imate prave prijatelje i šta cijenite kod njih?

Ovo je pitanje na koje mi je najteže da odgovorim. Mislim da se pravi prijatelji prepoznaju onda kad nas snađu neke nevolje i teškoće a ja tih situacija, na sreću, još nisam imala, sigurno je da će me snaći nekad.

3.Najdraža knjiga recepata?

Nikad nisam kupovala kuvare, časopise jesam, ali sam rijetko kuvala iz njih.

Mada volim da ih čitam i listam, posebno ako imaju mnogo slika.

Mogla bih da izdvojim Burdin kuvar, mada nije moj.

4. Kulinarska katastrofa koju bi ste rado zaboravili?

Ne zaboravljam ih, prepričavam ih kao anegdote, posebno one sa početka moje kulinarske karijere.

Princes krofne koje nisu narasle a fil je bio rijedak kao krem supa pa smo ih udrobili i tako jeli.

Jafa torta kojoj su kore popucale dok sam je filovala pa su počele da klize a ja sam je bukvalno zagrlila da se ne razlije po stolu. Ne sjećam se kako sam je na kraju spasila, samo se sjećam da smo je na kraju jeli.

Kolač od sira, onaj njemački, kojem sam onako vrućem skinula obruč pa je i on iscurio na sto.

5. Koja vam je omiljena kulinarska emisija?

Ranije sam ih gledala redovno ali sad samo ako naletim.

Bila mi je zanimljiva "Kuvati srcem" (koju nisam gledala jer je išla dok sam na poslu) ali je moja mama redovno gledala i pravila jela po njihovim receptima, ili barem do detalja prepričavala recept.

6. Omiljena torta?

Mogla bih da kažem da su mi to Vasina ili Reform torta, ali nemam neku omiljenu.Volim one starinske, gdje je ukus u korama a ne u pudingastim filovima.

Jednom na salvi sam jela tortu i to kupovnu i bila sam oduševljena. Čokolada, marcipan, pistaći... ma čista fantazija. Našla sam recept ali kad sam izračunala cijenu gotovog proizvoda bila sam sigurna da je neću u skorije vrijeme praviti.

7. Koliko često koristite fondan?

Nikad. Za dječije rođendane nalijepim sliku, okolo zamažem šlagom i to je to. Nemam ni nekih ambicija za fonadan.

8. Šta je presudno za dobrog kulinara-genetika, talenat ili iskustvo?

Tvrdoglavost i znatiželja u kombinaciji sa jednim od ova tri.

9. Vaši prvi kulinarski počeci i prvo jelo?

Kajgana, pa jaja na oko, prženi krompir (koji sam ambiciozno zvala pomfrit), pica koja sa današnje tačke izglada kao tanji hljeb sa parizerom, bijelim sirom, droginim kečapom (sad ga ne proizvode) i obavezno jaje na oko. To su ipak bile 80e.

10. Da li vaša okolina odobrava i prati vaš hobi-blog i kulinarstvo?

Malo ko i zna da se time bavim. 

11. Koliko vodite računa o zdravoj ishrani, koji vam se pravac više sviđa i koliki je uticaj tradicije?

Trudim se da vodim računa ali ko nema svoju baštu i ne gaji svoje životinje to ne može da postigne.

Moji su se prije par godina odselili na selo a muževljevi cijeli život žive na selu i u razgovorima sa seljanima sam vidjela da oni i hranu za svoju upotrebu, često, prskaju, životinje hrane koncetratima, piliće nekim granulama zbog kojih su poslije četiri nedelje spremni za klanje i imaju preko 3 kg.

Ne razumijem se baš ali to mi ne izgleda kao zdrava, prirodna i organska hrana. 

Dok nisam počela da čitam blogove i da pišem svoj blog mislila sam da sam otvorena za nove stvari i ukuse i onda sam shvatila da sam veoma konzervativna. Volim da probam nove stvari ali ne volim neke kombinacije, tipa slatkasto meso.

A sad mojih 11 pitanja.

1. Kada ste počeli sa pisanjem bloga da li ste mislili da je to ipak zahtjevan posao?

2. Da li imate neki blog koji vam je uzor, po receptima, stilu pisanja ili nekim duhom koji izvire iz njega?

3. Imate li neki omiljeni kolač iz djetinjstva koji vam je sad, da ne kažem smiješan (svi znamo da nam se ukusi sa godinama mijenjaju)?

4. Koliko vam je bitno da je sve napisano gramatički tačno?

5. Da li čitate knjige tipa "Recepti za savršen brak" od Kejt Karigan (romani u kojim se pojavljuju recepti) i da li ste ikad napravili nešto po tim receptima?

6. I koji roman tog tipa mi preporučujete? 

7. Da li ima nešto što svi vole i oduševljavaju se a vi to ne možete da podnesete?

8. O kom kuhinjskom aparatu ili priboru maštate?

9. Kada pogledate svoju kuhinju da li bi je iznjeli napolje, isjekli sjekirom pa zapalili ili bi samo nešto promjenili?

Ovo je šaljivo pitanje, pravo je da li ste zadovoljni veličinom kuhinje i imte li špajiz?

10. Da li volite cno-bijele filmove? 

11. Da li  vjerujete u alternativnu medicinu ili ste pobornik isključivo zvanične medicine (ne znam da li je ovo adekvatan izraz)?

Blogovi koje sam ja izabrala:

http://hlebiso.blogspot.com/

http://soibiber.blogspot.com/

http://pippi-u-kuhinji.blogspot.com/

http://imehrane.blogspot.com/

http://www.natanjiru.com/

http://blog-chef.blogspot.com/

http://homemadebyb.blogspot.com/

.mypansandpots.com

http://a-sada-olja-kuva.blogspot.com/

http://www.bjanka.net/

http://cook-and-play.blogspot.com/

DŽEM OD TIKVICA ILI MOŽDA SLATKO

Dugo sam skupljala hrabrost da napravim džem od tikvica. Niko ih u mojoj kući ne voli, muž i ja ih jedemo ali ostatak bježi od stola na samu pomen istih.
Velikodušno sam ih dijelila po komšiluku.
 Otkrila sam da tikvice odlično idu u kolačima, daju im sočnost. 
Mješala sam ih sa šljivama ili kajsijama kad sam pravila džemove.
I sad je došao trenutak da napravim džem samo od tikvica. Nisam imala predstave šta mogu da očekujem ali sam morala da probam, radoznalost mi nije dala mira.

Izabrala sam ovaj recept i čitajući komentare odlučila sam da limun stavim zajedno sa tikvicama da ne bi bio žilav. Ne znam da li zbog toga ili nečeg drugog više mi liči na slatko, ima i malo sirupa a tikvice se nisu raskuvale kao što sam  očekivala.
Od ukusa preovladava limun ali blago kiseo, jedino mi smeta korica limuna, ona se osjeti pod zubima, mada ostalim ne smeta (pod ostale, to je moj muž).


RECEPT:
oko 2 kg tikvica, očišćenih i izrendanih (kod mene 2,3 kg)
2 kg šećera
4 limuna


Tikvice oguliti, očistiti od sjemenki i izrendati. Meni je to bilo naporno pa sam ih mljela u sjeckalici za luk.
U idealnim uslovima uzeti neprskane limune a u ostalim ih dobro oprati, uzduž presjeći na četiri dijela i nakon toga na bolesno tanke listiće.
Pomješati tikvice, limun i šećer i staviti da se kuva na umjerenoj temperaturi. Od trenutka kad počne da ključa kuvati ih 50 minuta uz stalno mješanje. Poslije tog vremena trebalo bi da ostane trag na dnu šerpe kad se povuče varjačom.
Sipati u sterilisane tegle (sat vremena na 100 stepeni u rerni), ostaviti da se ohladi i sutradan zatvoriti. Naravno prije toga obrisati grlić tegla i poklopce alkoholam.
Od ove količine izašlo mi je sedam teglica od Linolade (400 g).

DŽEM OD KAJSIJA

Skoro da sam zaboravila kada sam jela kajsije iz mog dvorišta. Imamo neku ranu sortu koja daje krupne i slatke plodove i ove godine smo ih imali dovljno da napravim i džem dok ih je prošle godine rodilo tek toliko da im ne zaboravim ukus.

Ne znam da li ih na pijaci još ima jer mi ove vrućine nikako ne prijaju i u kombinaciji sa mojom izraženom ljenošću, dovelo je do toga da stalno odlažem objavljivanje ovog posta (kao i desetine drugih).

Malo sam stavila i tikvica u džem samo zato što ne znam šta ću sa njima ali se može pripremati i bez njih.

Pretprošle godine ova kombinacija bila mi je mnogo ukusnija ali je bio i veći procenat tikvica u smjesi.

RECEPT:

5,5 kg očišćenih i izblendiranih kajsija

900 g izrendanih tikvica (ne mora)

3,6 kg šećera

Masu od kajsija, tikvica i šećer sipati u veliku široku šerpu, dobro izmješati i staviti na ringlu da se kuva. 

Malo će potrajati dok masa ne prokuva ali od momenta kad počne ujednačeno da ključa, kuvati uz neprestano mješanje pola sata, nakon toga skloniti sa vatre i mješati još nekih 15 minuta da bi se sačuvala boja. 

Sipati vruć džem u sterilisane tegle i vratiti u rernu, na 50 stepeni sat vremena (da se uhvati korica), isključiti rernu i ostaviti do sutradan da se postepeno ohlade u rerni . 

Poklopce prokuvati par minuta u vodi sa malo sode bikarbone. 

Svaki grlić tegle premazati alkoholom, tako učiniti i sa poklopcima i dobro zatvoriti.

Tegle se sterilišu tako što se oprane tegle stave na sat vreme na u rernu uključenu na 100 stepeni.

Ko nema blender, džem  može da napraviti tako što  neizmjenično reda voće i šećer i ostave  da prenoće u frižideru da bi voće pustilo sok.

Ja to ne radim zato jer mi nova šerpa ne može stati u frižider, a i nemam strpljenja da čekam.

Masu sam mjerila nakon čišćenje i blendiranja a koliko je to na početku bilo ne znam ali s obzirom da sam to radila u sitne sate razmišljala sam da ništa ne mjerim.

Kajsije moraju biti potpuno zrele i meke, kod mene su bile one koje su opale sa grane. Ako ih kupujete, moraju prsti blago da propadaju kroz meso. Obično se takvo voće mora upotrijebiti odmah inače do sutra će početi da trune.

PAPRIKE PUNJENE PATLIDŽANOM ILI PUNJENE PAPRIKE NA ULJU

 Ovaj recept iz Patinog kuvara mjerkam već dugo. Ovo jelo je u kategoriji "varena jela na ulju" što bi u prevodu značilo posna jela ali na ulju jer kao .što znate postoji i post na vodi. 

Ne postim nikako, malo mi je zamorno da razmišljam šta mogu a šta ne mogu da jedem. 

Ovaj recept mi je poslužio kao ideja, prilagodila sam ga našem ukusu.

RECEPT:

850 g plavog patlidžana

5 paprika

4 kašike riže

1 glavica luka

3 čena bijelog luka

list peršuna

so 

biber

ulje/mast

Patlidžan oguliti, isjeći na kockice, posoliti i promješati. Ja ga stavim u cijediljku pa preko tanjir a na tanjir neko opterećenje i tako ostaviti sat vremena.

U međuvremenu isjeckati luk i ispržiti ga na ulju dok ne postane staklast. Dodati patlidžan i dinstati dok ne omekša. Začiniti sa biberom (vjerovatno neće trebati još soli), dodati rižu i još malo propržiti.

Skloniti sa ringle i dodati isjeckan list peršuna i sitno sjeckan bijeli luk.

Paprike izdubiti za punjenje, napuniti ih ali ih ne nabijati da se ne bi raspale kad riža nabubri.

Tepsiju podmazati uljem, poredati paprike i svaku sa četkicom malo nauljiti, naliti oko 1 dl vode i staviti u zagrijanu rernu. 

Nakon 20 minuta između paprika dodati sos od paradajiza.

PARADAJIZ SOS

3 veća paradajiza

1 glavica luka

so

šećer

list peršuna (po želji)

Na dnu paradajiza nožem zasjeći u obliku krsta (ili X-a), preliti ih ključalom vodom i otaviti tako par minuta. 

Izvaditi ih i premjestiti u hladnu vodu na munut dva. Nakon ovog paradajiz se ljušti bez ikakvih problema.

Oljušten paradajiz isjeći na kockice i dodati u luk koji je prethodno izdinstan na malo ulja. Ostaviri da se krčka 10tak minuta, posoliti i kiselost regulisati sa šećerom. Po želji dodati sjeckan list peršuna.

Sos ne treba mnogo krčkati jer će se sve to završiti u rerni.

Sipati sos između paprika i ostaviti da se peče sve ukupno sat vremena.

Kupila sam neke minijaturne patlidžane pa mi je smjese bilo dovoljno za 5 paprika a ostalih pet sam napunila klasičnim filom od mljevenog mesa.

Za ovo jelo bi bio idealan zemljani pekač ili neke od ovoih modernih skalamerija tipa krčko. Ne reklamiram ih, bloga mi.

Pekla sam paprike na 175 stepeni jer mi se rerna automatski pali na tu temperaturu kad je uključim.

Dužina pečenja je okvitna, sve zavisi od tipa rerne, temperature, itd.

Uglavnom, malo fila zagrabiti viljuškom, pa ako je riža kuvana onda je gotovo.

Ako svi koji jedu ovo jele vole da papriku poliju sosom onda treba povećati količinu sosa. Kod mene je to pola-pola pa je ovo dovoljno.

ŽARBO PITA ili ŽERBO KOCKE

Ovo je jedan jako veliki recept, mislim kolač, recept je na pola stranice.

Pravila sam 2/3 mjere, nisam imala dovoljno masti, inače cijela mjera ide u pleh od rerne.

Ovo sam prvi put pravila kad sam bila u srednjoj školi 87. ili 88. godine (eto sad znate koliko odprilike imam godina) i sjećam se da se recept malo razlikovao, u kore je išao suvi kvasac i koristile su se dvije vrste džema, od višanja i od kajsija. I naravno nije išla mast, nego margarin. Kao i mnogi i taj recept se vremenom izgubio.

RECEPT.

original recept

KORE

300 g masti

300 g šećera

3 žumanceta

3 dl mlakog mlijeka

700 g brašna

1 prašak za pecivo

Od navedenih sastojaka zamjesiti tijesto, podijeliti na 3 dijela, razvaljati na veličinu tepsije i prvu koru staviti na dno. Nisam podmazivala tepsiju jer u tijestu ima dovoljno masti a vi kako hoćete, može i papir za pečenje.

FIL

300 g mljevenih oraha

300 g šećera

300 g marmelade ili džema od kajsije

rum po želji

U receptu piše da se sve pomješa i tako maže preko kora. Ja sam to uradila prošle godine i jedva sam premazala preko kore, autorki recepta sam se sjetila cijele familije. 

Ove godine sam koru premazala marmeladom, posula  izmješanim orasima i šećerom, preklopila drugom korom , ponoviti postupak sa marmeladom, šećerom i orasima. Preklopiti trećom korom i peći na 180 stepeni dok ne porumeni, zaboravila sam koliko vremena.

Na pečen i ohlađen kolač staviti glazuru od čokolade.

GLAZURA

150 g čokolade

4,5 kašike vode

4,5 kašike prah šećera

100 g maslaca/margarina

Čokoladu, prah šećer i vodu otopiti na pari, dodati margarin/maslac isjeckan na kockice i izmješati da se ujednači. Preliti preko kolača, ostavitida se stegne i tek sutradan rezati.  

Kolač je izuzetno ukusan samo mu je jedina mana što je preprhak (ha, izgovorite to), mrvi se, ne pretjerano ali se mrvi. 

Možda sam ga samo prepekla?

MEDENA KATA I MEDENA PITA

Naastavljam sa mojim slavskim kolačima, ovog puta su to medene pite.
Možda se neko pita šta se kog vraga zezam sa kolačima kojim se kore razvijaju, svaka pojedinačno i peku na poleđini tepsije? Moram da naglasim da ti i nije tako strašan posao jer se kore mogu ispeći i sedam dana ranije i onda dva dana pred slavu nafilovati. Ja sam ih pekla četvrtkom a filovala u nedelju, u ponedeljak sjekla.


MEDENA KATA
original recept

RECEPT:

KORE
3 jaja
30 g masti
3 kašike meda
5 do 6 kašika mlijeka
150 g šećera
1 kašičica sode bikarbone
600 g brašna

1 jaje, mast, med, mlijeko i šećer prokuvati kratko da ne potamni. Skinuti sa vatre, dodati ostale sastojke i umijesiti glatko tijesto, po potrebi dodati mlijeka.
Podijeliti na četiri dijela, razviti na pekarskom papiru i peći na poleđini pleha od rerne na 180 stepeni.
Kore trebaju da ostanu svijetle, čim rubovi počnu da tamne izvaditi iz rerne.


KREMA
5 dl mlijeka
5 kašika brašna
1 vanilin šećer
200 g šećera
200 g maslaca/margarina

Brašno, šećer i 1 dl mlijeka umutiti da bude glatka smjesa bez grudvica. Ostatak mlijeka staviti da se zagrije i kad prokuva  sipati smjesu od brašna u tankom mlazu, miješajući neprestano žicom (ili šta vam je već zgodnije). Kuvati dok ne bude kao puding, onaj industrijski iz kesice.
Ostaviti da se ohladi uz povremeno mješanje da se ne uhvati korica ili pokriti najlonskom folijom tako da se skroz prilijepi uz kremu.
U hladnu kremu dodati pjenasto umućen maslac/margarin i vanilin šećer. Mutiti mikserom da sedobije sjajna i glatka krema.

ŽELE
pola velike tegle marmelade od šipka
1 kesica želatina
malo vode
1 kašika šećera

Pomješati želatin, šećeri vodu (ili po upustvu) i otopiti na laganoj temperaturi dok se želatin ne istopi, bude veoma brzo. Dodati želatin u zagrijanu marmeladu i miježati da se sjedini.
Nemojte biti "pametni" kao ja pa dodati želatin u hladnu marmeladu, dobila sam nekakve krpe od želea.

Filovati tako što se prva  kora premaže polovinom kreme, preko druga kora na koju se stavi topao žele, pa opet kora preko koje ide ostatak kreme i na kraju zadnja kora koja se prelije glazurom od bijele čokolade.


GLAZURA
150 g bijele čokolade
3 do 4 kašike ulja

 Na laganoj vatri otopiti čokoladu uz stalno mješanje, bijela čokolada je nezgodna, hoća za čas da zagori.
U otopljeno dodati ulje, izmješati da se sjedini, premazati preko kolača i ukrasiti poželji.



MEDENA PITA
original recept

RECEPT:

KORE
1 jaje
100 g šećera
2 pune kašike meda
5 kašika mlijeka
40 g masti
450 g brašna
1 prašak za pecivo
2 kašike kakaa

Jaje šećer, med i mlijeko staviti u šerpu pa na vatri mješati dok ne počne da ključa.
Ohladiti i u HLADNO dodati 400 g bršana
pomješanog sa praškom za pecivo i kakaom. Mijesiti i dodavati ostatak brašna ako se lijepi za ruke, ako se mrvi dodati 1 do 2 kašike mlijeka (pazite da ne upadnete u zamku neizmjenično dodavajući brašno pa mlijeko, meni se jednom desilo).
Podijeliti na 4 kore i peći na poleđini pleha 4 do 5 minuta na 180 stepeni. Kada počnu da mirišu, kore su pečene.

KREMA
1 l mlijeka
10 kašika brašna
150 g šećera
250 g maslaca/margarina
2 vanilin šećera

Brašno, šećer i 2 dl mlijeka umutiti da bude glatka smjesa bez grudvica. Ostatak mlijeka staviti da se zagrije i kad prokuva  sipati smjesu od brašna u tankom mlazu, miješajući neprestano žicom (ili šta vam je već zgodnije). Kuvati dok ne bude kao puding, onaj industrijski iz kesice.
Ostaviti da se ohladi uz povremeno mješanje da se ne uhvati korica ili pokriti najlonskom folijom tako da se skroz prilijepi uz kremu.
U hladnu kremu dodati pjenasto umućen maslac/margarin i vanilin šećer. Mutiti mikserom da sedobije sjajna i glatka krema.

Kremu podijeliti na približno četiri jednaka dijela. Svaku koru premazati kremom, isto učiniti i sa zadnjom korom po kojoj trba narendati čokoldu ili posuti čokoladom u pragu.
Ostaviti u frižider i tek sutradan sjeći.


Prije ovih kora sam razvijala kore za Mađaricu i za razliku od njih mnogo se teže razvijaju, potrebno je malo snage. Mislim da je to zbog meda, da ih on čini krućim. Nemam pojima, samo nagađam, možda je do mene.

ŠAUM OD JAGODA ILI POTEZ OČAJNIKA

Moja draga kćerka ne jede voće i ne možemo nikako da je nagovorimo da proba bilo šta. Nudimo i nudimo, probali smo i silom da strpamo komadić u usta da osjeti ukus ali ne ide, ispljune i kaže bljak.

Onda sam se sjetila  Maxividinog recepta  pa sam odlučila da joj "podvalim". Čak sam i dio jagoda umočila u čokoladu, prve dvije su bile sa peteljkom a ostatak skroz obložen, kao bombone.

Mnogo se obradovala kad sam joj dala zdjelicu: "Sladoled!" ali kad je probala počela je da brljavi. Pojela je, možda, dvije čokoladne jagode i par kašičica šauma. Ni sin nije bio oduševljen ali on ne voli nikakav šlag a ni šaum ali zato jede voće.

Muž i ja smo "morali" sve da pojedemo pa je meni na kraju bilo muka ali nisam odustala.

RECEPT:

2 bjelanca

250 g prah šećera

250 g jagoda (isjeckanih)

Sve staviti u odgovarajuću posudu i mutiti mikserom dok masa ne bude čvrsta. 

Sipati u zdjelice, po želji dodati još malo isjeckanog voća.

Ovo je jedna brzinska, instant poslastica.

Čokoladne jagode, u slučaju da koga zanima, se umoče u glazuru (kako ko voli da pravi) i stave se na pekarski papir da se čokolada stegne.

U teoriji se može koristiti samo otopljena čokolada ali ja nikad nisam postigla da bude tako meka.