Претражи овај блог

четвртак, 29. новембар 2012.

ROLNICE OD SVINJETINE I FETA SIRA U PARADAJIZ SOSU


Kad pitam sina šta želi za ručak, njegov najčešći odgovor je :"Šnicle", a to ustvari su pohovane šnicle.
Ovaj put sam htjela nešto malo drugačije jer mi je dosadilo pohovanje. 
Nije jeo, a nije ni komšinica Marija koja jede sve.


RECEPT: 
650 g svinjskih šnicli
200 g feta sira
60 g sjemenki suncokreta
30 g suvog vrata
ulje/svinjska mast
so 

Meso isjeći na šnicle, izlupati ih čekićem, posoliti i ostaviti dok se ne spremi nadjev.
Za nadjev, viljuškom izdrobiti feta sir, dodati djelimično usitnjene sjemenke suncokreta i sitno isjeckan suvi vrat (ostalo mi je tih 30 g pa da se ne baci), promješati i filovati šnicle. Koliko ide nadjeva zavisi od veličine šnicli, za velike 2 kašičice a za male 1 kašičica. 
Zamotati meso kao sarmu (nekako) i spojiti čačkalicom da fil ne iscuri.
Rolnice ispržiti na ulju ili na masti sa svih strana da se zatvore pore. 
Prebaciti ih u posudu u kojoj će se peći i povaditi čačkalice. 
Peći na 175 stepeni dok se sos ne pripremi, preliti sosom i ostaviti da se krčka još nekih 30tak minuta.


PARADAJIZ SOS.
2 glavice luka (oko 175 g)
0,5 l paradajiz sos
3 čena bijelog luka
2 kašike bijelog vina
oko pola dl slatke pavlake
so
šećer
bosiljak

Na preostaloj masnoći na kojoj su se pržile rolnice ispržiti sitno sjeckan luk. Dodati paradajiz sok i ostaviti da krčka, ne mora da ukuva da bude gust ali ne treba da bude ni previše rijedak, to najviše zavisi od paradajiza koji kupim. Ukus dotjerati solju, šećerom, vinom, i bosiljkom, ostaviti da baci jedan ključ a zatim dodati pavlaku i sitno, sitno sjeckan bijeli luk, preliti preko rolnica i vratiti u rernu.

Ovo jelo je nastalo iz čiste lijenosti, od onog što sam imala u kući, nije mi se išlo u prodavnicu.
Nama odraslima se dopalo a djeci nije, tako da smo imali ručak za dva dana (troje odraslih).

 Ostala mi je otprilike trećina nadjeva za rolnice pa se mogu šnicle obilnije da pune ili da se smanji količina nadjeva kod pripreme.
A može se namazati na tost i pojesti za doručak ili večeru.

понедељак, 12. новембар 2012.

PEČENO PILE BEZ KOSTIJU

Ovaj recept objavljujem da podsjetim sebe da ga više nikada ne spremim.
Ne žalim se na ukus, on je OK, ali spremanje je čisto maltretiranje. Naivno sam povjerovala autorki recepta da nije nimalo teško skinutu kožu sa pileta. 
Piletinu, uglavnom, u zamrzivač spremam isječenu na komade a nekim čudom se našlo i cijelo pile.
Kako su mi roditelji došli u goste odlučila sam da ih počastim malo neobičnijim pilećim pečenjem.
Ono što sam mislila da ću obaviti za 15tak minuta oduzelo mi je više od sat vremena.



RECEPT:
1 pile
zelen za supu
so i biber
ulje

Piletu skinuti kožu pazeći da ostane u komadu ili bar da nema mnogo velikih rupa.
Meni to nije nikako uspjelo pa sam izgubila dodatno vrijeme zašivajući rupe najobičnijim koncem i iglom.
Koža treba da ostane raširena dok ne skuvate meso.
Isječeno meso skuvati sa povrćem kao za supu. Prohlađeno meso odkoštiti (dodatno maltretiranje), poredati na rašienu kožu, dodati kuvanu mrkvu, posoliti i malo poškropiti uljem, zamotati kožu i ušiti.
Namazati kožu uljem i staviti u vrelu rernu da se zapeče da bi bila koža hrskava.
U teoriji unutrašnjost bi morala biti čvrsta da se lijepo sječe na šnite a u praksi sve se raspada.

Na kraju mi je mama rekla: "Vesna, što si se džaba maltretirala a ovo ti nije nešto, bolje bi ti bilo da si ga samo pekla u rerni ".

I za kraj da citiram mog bivšeg kolegu Žiku: ovo sam pravila tri puta, jednom, zadnji put i nikad više!